Igrala si moju igru..
Ispricas prijatelju problem , a on ti kaze '' pa budalo sto to sebi radis ,ostavi je,idi , jedan je zivot, toliko toga propustas '' , ali zaje*i to , lako je reci. Slazem se ja s vama da je zivot jedan, ali ona je cijeli moj zivot bila i ostala. Ne znam kako bih poceo , ne znam, ali mislim da ce mi biti puno lakse ako tugu podijelim s nekim bar na ovaj nacin. Ovo je prica o mojoj voljenoj, o mojoj jedinoj, kojoj ja nisam jedini. Upoznali smo se davno, prije sest godina, trudio sam se, volio sam je, osvajao sam je paznjom, zaljubila se u mene i bio sam najsretniji covjek na svijetu. Izlazili smo cesto, pricali,smijali se, udarali,ljubili,grlili, sve ono sto jedan sretno zaljubljeni par obicno radi, ali za mene to nije bilo obicno,za mene su to bili najljepsi dani moga zivota. Musko k'o musko, eto tako i ja, natjerao je da me zavoli,pa se pogiravao s njom, sve mi odjednom postade bitnije od nje, ustvari tako sam se ponasao iako sam i sam znao da je ona najbitnija, da je jedina i da ce uvijek biti. Nisam je varao , ponosno mogu reci da nisam, ali znate vec kakve su cure.Zele puno paznje, a mi se ponasamo kao da nam traze ne znam ti ni ja sta, pa nam je tesko poslati poruku, napisat te dvije magicne rijeci, izmamit im tako jednostavno osmijeh na lice, sve nam je tesko, kao da se inatimo necemu, kao da mislimo da ako budemo drugaciji da ce nas voljet, a eto budalica je mene dugo takvog voljela, molila me,plakala i preklinjala da bude kao prije, da zivimo i ludujemo kao prije, a ja ponosno ,tvrdoglavo,glupo musko nisam je dozivljavao ozbiljno. Kazem sebi,place, ma neka place plakala je i onda pa je brzo proslo,to njoj tako nahoda , a mozda je i pms. Krivio sam sve drugo osim sebe. Mislio sam , voli me, trpice, ostace.. pa budalica i ostala je , jako dugo.. Nisam u zivotu vidio da se neko toliko trudi i bori sam sa sobom, gledao sam joj tugu u ocima. Priznajem i to da me ponekad zaboljelo. Ponekad sam tacno osjecao koliko je bolim, pa bih se prepao i govorio joj kako mi je dosadila, kako je naporna, okrivio bih je za sve i otisao, a ona opet moram reci budalica jer je ona to i bila, svaki put bi mi se rasirenih ruku vratila zbog samo jednog mog obecanja da necu vise tako, da cu se popravit , da ce ovaj put bit sretna. Kako me samo snazno grlila kad bih joj se vratio. Mjesec dana najduze bio bih fer prema njoj, pisao sam joj,zvao je, izlazio s njom bez glupih izgovora kako moram negdje drugo, bio sam ono sto je zeljela da budem, gledao sam njen osmijeh i osjecao se dobro jer je napokon tu, a onda odjednom , odjednom kao da se umorim od svega toga, kao da udje u mene nesto i budem ponovo gad, ponovo joj gledam tugu u ocima, ponovo je slusam kako me moli i preklinje da budem ko prije, i sve vise osjecam kako hlade nasi odnosi, kako se i ona umara od mene , ali nisam cinio nista da se popravim. Dodje tako jedan dan kad je moja mala budalica valjda shvatila da ne vrijedi sve ovo njenih silnih suza, njene mladosti,zrtve, da ne vredi nicega, tako me hladno ostavila, zaledio sam se od njenog pogleda, zaledio sam se od njenih rijeci zbogom. U jednom trenutku svaka njena suza prosla mi je kroz glavu, svaka njena molba, svaki njen prijedlog, svaki njen osmijeh, svaki trenutak , imao sam osjecaj kao da me udarila toliko jako da mi se pamet pomutila . Rekao sam joj nemoj, ostani, volim te, bice bolje,promijenit cu se, kao da me nije cula, kao da je bila nijema, pogledala me jos jednom, ovaj put ne tako hladno, vise kao da me zali i otisla . Mjesec dana sam lutao, u svakoj sam je trazio, smisljao sam kako da je vratim, javljao se njenim prijateljima , gledao njene slike, zvao je.. I tako iznenada sretnem ja nju u gradu, pogledi nam se sudarise kao i prvu noc kad smo se sreli,srce kuca , hoce da iskoci, ona je ta, ona je prava govorio sam sebi i po svaku cijenu ce biti moja. Otisao sam do nje, zamolio je da popricamo, i ona me bas kao i nekad tako lako doceka rasirenih ruku, zagrli me kao sto me i nekad grlila, ali nekako , osjetio sam da je nesto drugacije.. Vratila mi se, eh kako su prelijepi ti dani bili. KOliko smo se samo jako grlili, ljubili, zaboravio sam na hladnocu onog zagrljaja te noci, osjetio sam njenu ljubav, i ovaj put sam je cuvao. Ali , prijatleji moji, nije ona meni bas bila ista kao nekad. Nekako je vise drzala do sebe, nekako je vremenom postala hladnija, nekako sam poceo sumnjat u nju, ali sam je sve vise i vise volio. Sto je bila veca gadura to sam vise trcao za njom. Toliko sam mrzio kad neko kaze da muskarci vole lose zene , a tada sam shvatio da sam i ja isti, da nisam nimalo poseban, da sam jedan obican djecacic koji juri one koje ga odbijaju.Shvatio sam ja,prijatelji moji, da ona sada igra moju igru i moram priznat da je igrala mnogo bolje od mene. Kad bi vidjela da sam se previse umorio davala mi je toliko topline i ljubavi da je prosto nisam mogao ostaviti, da s drugom nisam mogao biti, jer mi je samo ona takva bila u glavi. Morao sam se borit i trudit dugo , trpit sve i svasta samo da bi u nekim trenucima bila takva. I sada cete vi meni svi reci nemoj to sebi dozvolit, u pravoj vezi nema igrica , volis i trudis se kraj price. Eto prijatelji moji, ja nisam takav, mene su te igrice natjerale da je zavolim vise od svega. Jedno jutro, nakon svih tih mukotrprnih igara i moje borbe da ipak ne odem, da ostanem, i da je pustim da se i ona izigra bas kao sto sam se i ja igrao, doceka me poruka od nje u kojoj mi saopstava kako joj nikako nije bilo interesantno igrat moju igru,ali da je shvatila da je to jedini nacin da ona od mene dobije sve ono sto zasluzuje, da dobije onoliko paznje i ljubavi koliko ona vrijedi ,da su je ove igrice umorile, i da je nasla nekog ko je voli i bez tog, da je s njim naucila sta je prava ljubav , a da je sve ovo radila samo da mi se osveti. Plakao sam taj dan kao malo dijete, zar sam bio toliki gad da je ovoliko promijenim, jer vjerujte mi prijatelji moji vecu dobricu od te djevojke nisam upoznao, a mucio sam je, izmucio i izmijenio, ne mogu je cak ni krivit. Plakao sam i proklinjao sam sebe, slao sam joj poruke i zvao je, molio je da razmisli jos jednom, da mi da sansu, priznao krivicu, ali zensko kad preboli ono preboli za sva vremena, otisla je od mene . Proslo je dosta godina od toga, ona se mozda i udala, vise joj nisam nikada cuo glas niti sam je kad vise vidio. Imao sam samo slike s kojima sam navece isao da spavam i u jutro se budio . Ne, nisam bio te srece ni da je nakon ovoliko godina sretnem, pa prepoznam po nekom benu, po osmijehu,pokretu, kosi..nisam cak ni te srece bio, zivot me kaznio, ni jednu vise nisam volio.. Ni u jednoj nisam pronasao ono sto sam nasao kod nje. Toliki sam kreten da cak ni sada ne mogu reci kao neki volio bi da je sretna, mogu jedino reci da bi volio da je sretna sa mnom, s drugim ne mogu ni da je zamislim , a da ne pricam o tom da li mogu da joj pozelim srecu s drugim, ne , ne mogu.. Ja sam se zakleo da cu je cekati, da cu joj se nadati, jer znam da ni jednu drugu necu moci ovoliko voljeti.
0 comments:
Post a Comment